Igre i Vicevi

Izbori u Italiji

U proslu nedjelju i ponedjeljak su se odrzali politicki izbori u Italiji; glasalo se za parlament i senat. Pravila po kojima se glasa za ta dva doma su razlicita. U parlamentu grupacija koja postigne najvise glasova dobija „nagradu“ u smislu dodatnih parlamentaraca na nacin da ima 55% predstavnika i s time je zagarantirana vecina. Za izbor senatora ne vrijedi ovo pravilo; senatori se biraju po regijama i sto je regija veca po broju stanovnika i ekonomski snaznija ima vecu tezinu u broju izabranika. I tu postoji premija, ali na lokalnom nivou a ne na nacijonalnom. Svi smatraju izborni zakon ocajno losim, samo nije jasno tko ga je tako glasao. Nazivaju ga Porcelum (otprilike bi to znacilo svinjac na latinskom).

Za ove izbore se je kandidiralo 6 grupacija stranaka sa svojim kandidatom za predsjednika vlade: ljevica je kandidirala Bersanija, desnica Berluskonija i centar Montija, izlazeceg premijera koji je vladao s takozvanom tehnickom vladom u zadnjoj godini. Bila su tu i dva mala i neznatna kandidata, ali i jedan potpuno novi u politici: Grilo (na talijanski znaci cvrcak) koji predvodi „Pokret 5 zvjezdica“ i koji je u stvari komicar po struci. Pokret je neopredjeljen, to jeste ne daju se ni lijevo, ni desno niti u centru. Grilo se ne pojavljuje na televiziji i svu svoju izbornu propagandu koncentrira u zivo, na trgovima po raznim gradovima, i na Internetu gdje su bili izabrani kandidati za parlament. Zanimljivo je da je jedna cura izabrana sa samo 120 glasova. Skoro pa mi je zao da se i ja nisam kandidirao; talijanski parlament je jedan od najbolje placenih na svijetu i zaradjuje se otprilike 10 tisuca eura mjesecno, neto.

Kako se prosli izbori? Ljevica je osvojila donji dom sa samo 0,4% prednosti pred desnicom (29,5% naprama 29,1%) i tako je, sa vecinskom premijom, dobila 55% parlamentaraca. Osvojili su i vecinu u gornjem domu, ali samo relativnu: vrlo su daleko od 50% + 1. Cak da se stave i sa centrom, koji je dobio oko 10%, ne uspjevaju postici vecinu. I evo problema: nemogucnost da se formira vlada. I uspostava nove vlade u Italiji je komplicirana i dugotrajna stvar, kao i puno drugih. Predsjednik drzave, u ovom trenutku Napolitano, daje mandat za sastavljanje vlade, obicno pobjednku izbora, ali moze i nekom drugom. Da bi vlada postala punopravna mora dobiti povjerenje u oba doma, a kako nema vecinu u senatu ostaju samo dvije mogucnosti: ili se vraca na milost i nemilost biraca, to jeste novi izbori, ili se ljevica mora s nekim udruziti.

U izbornoj kampanji su se svi svadjali sa svima, a pale su i teske uvrede, pa bi normalna osoba pomislila da tu nema dogovora, ali zaboravlja da se u Italiji te stvari na brzinu zaborave. Da bi ljevica mogla osnovati vladu mora se udruziti ili sa desnicom (Berluskoni) ili sa Grilinima (mali zvrcci, sljedbenici Grila). Berluska, tako ga od milja zovu oni koji ga vole, je dobio oko 27% glasova i vec je indirektno dao do znanja da je spreman uci u vladu, ali ga ljevica nikako ne podnosi.

Pokret 5 zvjezdica je osvojio oko 25% glasova i sokirao gotovo sve promatrace politickih zbivanja u Italiji. Stvoreni iz nicega su postali prva partija: oni su izasli na izbore bez saveznika, dok su drugi bili u grupacijama vise stranaka. Ako se malo pogleda njihov program brzo se ustanovi da u biti pripadaju ekstremnoj ljevici, iako oni odbijaju bilo kakvo etiketiranje tog tipa. U programu predvidjaju 1000 eura prihoda za svakog drzavljanina (ako nema posla, novac mu daje drzava). Krasno i lijepo, samo ne objasnjavaju gdje ce uzeti sve te pare. U stvari previdjaju velike poreze za bogate, ali i zatvaranje javnih radova koji su vec u toku, kao na primjer dio brze zeljeznice prema Francuskoj. Cak i pobjednicka ljevica gleda sa skepticizmom njihove ciljeve, ali im s druge strane namiguje u nadi da ce im oni pomoci da realiziraju vladu.

Muzej prekinutih veza

Pocetkom sezdesetih godina, Solomon Burke je pjevao “Everybody needs somebody to love”. Neovisno o nasoj rasi, boje koze, religiji, mjesta boravista ili povjesnog razdoblja u kojem zivimo, izgleda da svi mi imamo nesto zajednicko, to jest, ljubav. Kad se zaljubimo susrecemo se sa najjacom drogom i odjednom postajemo euforicni ali, kako svi mi znamo ni jedna droga nema beskrajan ucinak. Prije ili kasnije, na jedan ili drugi nacin suocavamo se sa krajom nasih emocija. Sta se desava kada ljubav zavrsi? Neki placu; bolno i polako. Drugi zaborave; brzo i bezbolno. A sjecanja? Da li su i ona osudjena na vjecni zaborav?

Vrlo vjerojatno oni koji zaboravljaju svoju proslost ce zaboraviti i sjecanja koja ih vezuju za nju. Mozda se nisu u stanju suociti sa svojim zivotnim padovima. Uostalom, izreka “sto ljudi, sto cudi” nije besmislena. Uz tu “kategoriju” postoji i ona druga koja nakon kraja jedne ljubavi, odlozi sva sjecanja uredno u kutije i odnese u svoje drvarnice. Oni stvaraju neku vrstu muzeja svojih emocija. Godine 2010., u Zagrebu, na istu ideju su dosli Olinka Vistica i Drazen Grubisic. Nakon kraja njihove dugotrajne veze, odlucili su izloziti njihova sjecanja, osnivajuci na taj nacin“Muzej prekinutih veza”.

Ideja, koju je citav svijet sa odusevljenjem prihvatio, je jednostavna ali takodjer i orginala, cak edukativna. Zahvaljujuci tom projektu, Zagreb je proglasen glavnim gradom kulture, a razne nagrade kojim je muzej nagradjen, samo potvrdjuju njegovu vrijednost. Muzej se sastoji od dvije postaje: jedna stalna koju mozete posjetiti u Cirilometodskoj 2 i druga, putujuca, koja se ovih dana sprema za gostovanje u Parizu. Izgleda da je ideja privukla u nas glavni grad brojna slomljena srca. Broj predmeta koji svaki dan pristizu u muzej iz cijelog svijeta je vrlo visok.

Pricajuci sa vlasnicima, doznali smo da je u ekspozicijskim prostorijama izlozeno tek petnaest posto citavog materijala koji imaju na raspolaganju. Predmeti nisu dovoljni za izlozbu. Oni koji odluce podjeliti svoju proslost sa znatizeljnim posjetiteljima moraju napisati i pricu predmeta kojeg su odlucili pokloniti muzeju. Upravo je prica glavni koncept oko kojega se razvio citav projekt gdje kreativnost pisanja ima cilj pretvaranja boli od prekida. Organizacija prostorija u kojima su izlozeni predmeti je napravljena bez pogreske. Sve je na pravom mjestu da ostavi trag na one koje se odluce na ovaj pomalo neobican put u ljudska srca.

Na ulazu, posjetitelj ulazi u sobu gdje su predstavljeni predmeti uz pomalo smjesne price jer, zna se, pocetak musko – zenske veze, je uglavnom bezbrizan i zabavan. Iako je Kundera bio cvrsto uvjeren u lakocu zivljenja, zagrebacka publika se vrlo brzo suocava sa teskocom ljudskih veza: pozitivne emocije nestaju, one negativne kao sto su ljutnja, frustracija, mrznja, nastupaju na scenu. Bez upozorenja, upravo kao i u zivotu, postajemo svjedoci dramaticnih dogadjaja, razocarenja i ponekad okrutnih sudbina. Za razliku od Danteovog pakla, gdje je Virgiliju prepustena uloga vodica, mi se prepustamo poznatom portugalskom pjesniku, Pessoi, ciji nas stihovi iz knjige nemira vode kroz najbolnije ljudske emocije.

Kraj ove posjete zavrsava u ispovjedaonici. Ispod velikog, suncanog prozora, dok slusamo jazz glazbu sa starog gramofona, nalazimo knjigu u kojoj posjetitelji otvaraju svoja srca i pisu svoju pricu. Nekada ljubav boli i slama nasa srca ali, kako je jednom rekao Antoine Lavoisier, nista nije izgubljeno, sve se mijenja. Upravo kao sto su nas Olinka i Drazen naucili, u ovom divnom muzeju.

Oznake: muzej prekinutih veza

Opet promjene

Peti je mjesec, a u proslom tekstu sam navao jedno preddvidjanje o velikoj katastrofi u ovom vremenskom intervalu. Jos nismo ni na pola mjeseca pa se ne moze reci da je promaseno, ali drugi oblici katastrofa se vec vide, u politicko ekonomskom smislu: citaj Grcka. Vidio sam jucer na televiziji sastanak sa novinarima grcke fasisticke partije koja je dobila 7% glasova. Da covjek ne bi povjerovao, ali me nist vise ne iznenadjuje. Nisam ni sam siguran za koga bih glasao da sam u kozi samih Grka. Jedan poznati svjetski ekonomista je izjavio da je neizbjezno da ce Grcka izaci iz eura. To bi je ostavilo prepustenu samoj sebi sa nesagledivim posljedicama, ali bi isto tako strahovito oslabilo poziciju ostalih zemalja s juga Europe koje se nalaze u ne bas najboljoj situaciji.

U Francuskoj su pobjedili socijalisti. Nije mi previse krivo jer mi njihov dosadasnji predsjednik nije bio previse simpatican. Ali zabava je kao i inace najbolja u Italiji. Oni su prosli week-end imali lokalne izbore u mnogim opcinama u kojima se birao gradonacelnik. I tako je na scenu, nakon medijskog tajkuna Berlusconija, usao jedan komicar: Beppe Grillo. On je ogorcen politikom u Italiji, u potunosti ga shvacam, prije nekoliko godina osnovao pokret, ne partiju, nego pokret sa 5 zvjezdica.

Prije toga je postao jako famozan jer je par mjeseci prije nego sto se dogodio bankrot najvece talijanske prehrambene industrije Parmalat, u jednom svom teatarskom nastupu iznio sve cinjenice i malverzacije koje su na kraju dovele do kraha ovog giganta. Sa time je stekao veliku popularnost i povjerenje medju ljudima jer je razotkrio prljave igre koje su se vodile oko odredjenih financijskih transakcija u koje je Parmalat bio umjesan.

Nedavno odrzani izbori bili su porazni za Berlusconijevu partiju i za Legu koja je bila umjesana u manipulaciju novaca koje su dobili od drzave na ime podmirenja troskova za izbore 2008. godine. Ni ljevica nije prosla puno bolje jer je svakome jasno da koalicija izmedju centra i komunista, koja cini talujansku ljevicu, nikada nece uspjeti prebroditi razlike koje ih dijele. I tako su ljudi, ne znajuci kga bi glasali, izabrali nesto novo, ono sto bar za sada nije kompromitirano, to jeste Pokret sa 5 zvjedica. U zbroju svih glsova postali su treca partija po broju osvojenih glasova. Mnogi novinari u Italiji su to nazvali bum.

Talijaski predsjednik, upitan neposredno nakon izbora sto misli o bumu pokreta je neoportuno odgovorio da on nije vidio nikakav bum. Na to mu je Grillo odgovorio da se bum ne vidi, nego cuje – svaka mu cast.

Parada

Prvo, kako se to uobicava za postove na pocetku nekog novog perioda, svima sretna i ugodna Nova godina, 2012. Po kineskom horoskopu, usli smo u godinu zmaja, jednog od najjacih i najprosperitetnijih znakova azijatskog sazvijezdja i to je dobar znak. Na zalost postoje i losi znakovi. Jedan od njih je asteski kalendar koji zavrsava 21.12. ove godine. Neki kazu da zavrsava zbog neminovnog kraja svijete, drugo daju pozitivno znacenje govoreci da ce ljudska svijest preci na visi nivo. Ovo zadnje bi bilo fantasticno, ali mi je nekako tesko povjerovati. U Italiji je famozan padre Pio, kojega drze za svetca, ali mu se pripisuju i prorocanstva. Prema jednom od njih u petom mjesecu bi se trebali dogoditi katastrofalni potresi na kugli zemaljskoj. Ovo su sve predskazanja i ne brinu me previse jer nisam praznovjeran. Poslije, ako se dogodi, dogodilo se.

Ono sto ne izgleda dobro kao predznak nove godine su politicka zbivanja u cijelom svijetu, ukljucujuci i nas. Nova vlada novi program. I u Italiji je vlast nova koja predlaze „nove“ mjere. Zanimljivo je koliko slicnosti izmedju programa. Oba su samo plac i suze, novi porezi i novi nameti. Poskupljenja, restrikcije, a sve placaju uobicajene zrtve, obicni radni ljudi i umiroveljenici. Imam jednoga prijatelja koji covjecanstvo dijeli na ljude i politicare; on kaze da ovi zadnji nisu ljudi, ali se bojim da nema pravo. To smo mi stavljeni u poziciju gdje se mozemo okoristitim i koristimo je jako dobro, mislim na poziciju.

Bozicne blagdane i Novu godinu sam proveo u Rijeci. Lijepo vrijeme, jutarnje i popodnevne setnje uz more, koja pivica sa prijateljima, a jedno vecer bogami i kino. Pogledao sam program i vidio da se daje film Parada, o kojem nisam nista znao. Prikljucim se na Internet, procitam par misljenja i zakljucim da je vrijedno riskirati 29 kuna za potencijalno ugodno provedeno vecer. I na kraju mi nije bilo zao para. Predstava u 22:05, i vec problem kod kupovine ulaznicam; ostala sa samo losa mjesta (prva 3 reda) il rasparena mjesta odotraga. Moram priznati da sam uvijek lagano skeptican kada gledam srpske filmove: nerijetku u svojoj objektivnosti, ispod, ispod ti prodaju da je u najboljem slucaju krivnja svih za ono sto se dogodilo, a to mi strahovito ide na nerve. To je kao kada neko opravdava muza koji je ubio zenu jer mu ova nije pripremil veceru.

Film je doista dobro napravljen i zabavan, sa predstavnicima svih kriminalnih vrsta iz bivse Jugoslavije, ali su centralna tema homoseksualci, ili kako se to danas kaze gay, koje cisti prestavnici naroda jednostavno mrze. Tu prije svega mislim na peder, dok su lezbijke puno manje omrezene, za ne reci zeljene bar od muskih prestavnika etnickih grupa. Dakle zgodan film, covjek se dobro nasmije i relaksira, ali sam tek na kraju shvatio da je sve to zasnovano na stvarnim zbivanjima koja su se odigrala prije dvije, tri godine u Beogradu. U 21. stoljecu, na brdovitom Balkanu: poslije su mi prijatelji objasnili da je bilo zivahno i u Splitu, a ja vec bio ponosan da smo mi Hrvati tolerantniji i civiliziraniji.

Napulj

Zivim u Italiji preko 20 godina, a nikada nisam bio juznije od Rima. Sramota! Uvijek sam si obecavao da cu posjetiti jug, ali na kraju je cesto preferenca isla putovanjima u inozemstvo. Uzbudljivije, ljudi su drukciji, moras pricati engleski, jednostavno se osjecas kao da nisi kod kuce, a meni se to dopada. Ipak ove godine sam odlucio posjetiti Napulj i okolicu. Upoznao sam puno napolitana i napolitanki (ma da li se kaze tako), manje i vise simpaticnih, kao sto je slucaj i sa drugim ljudima. Ali jedna je stvar upoznati ljude u Milano, a druga u njihovom prirodnom habitatu (ovo zvuci pomalo rasisticki, ali nije mi bila namjera). Pa kakav je Napulj?

Prvo, osjecao sam se kao u inozemstvu. Ako govore svojim narjecjem, ne shvacam nista, nula. Jezik koji samo ovlas podsjeca na talijanski. Uzmite u obzir da su oni dugo godina bili pod spanjolcima, a u jeziku, a bogami i u mentalitetu, se osjeca i arapski utjecaj. Ali jezik nije jedini razlog. Sidjem sa vlaka i izadjem sa zeljeznicke stanice. Prvi dojam: pa ja sam negdje u Africi. Ulice u susjedstvu su sve pune crnaca i uzasno prljave; tone papira i ostataka prehrambenih proizvoda po podu. Citali ste sigurno o problemima sa smecem u Napulju, ali to nije uzrok. Taj problem su rjesili i ostali dijelovi grada su relativno (podcrtavam rijec relativno) cisti, ali oko stanice pravi svinjac. I puno dijelova grada gdje prljavstina nije toliko izrazena ne ostavljaju uvijek najbolji dojam. Brojne se zgrade sa derutnim fasadama, skoro pa te je strah proci ispod da ti ne padne na glavu komad zbuke.

A tek trebate vidjeti promet. Svi su parkirani u dva, a ponekada i u tri reda. Ako prelazite na pjesackom prelazu nitko vam nece stati, cak niti ako je zasticen sa semaforom. Dobro pogledajte lijevo i desno, cak ako se radi i o jednosmjernoj ulici. Tamo kazu da je crveno svjetlo na semaforu samo jedan savjet. Prvo vecer sam otisao na veceru sa jedno starijom gospodjom, mamom jednog poznanika iz Milana. Ona je ovako definirala grad (priblizni prijevod sa dijalekta): Napulj je sav rasturen, ali je lijep. I moram reci da joj djelomicno moram dati za pravo. Uz sve neugodne i ruzne stvari koje se mogu vidjeti, nisam se lose osjecao.

U centru grada postoji jedna uska ulicica pretrpana suvenirima. Napolitani su poznati po praznovjerju i svi nose crveni rog koji nosi srecu, a prodaju se na svakom koraku. Na jednom standu su prodavali „atestirane“ rogove, koji sigurno nose srecu. Normalna cijena je 3 eura, dok su ovi kostali 5 eura. Masta im nema kraja, a znaju biti i izuzetno zabavni. Jedan dan sam za rucak usao u takozvani spanjolski kvart, gdje inace nije preporucljivo ulaziti jer je gnijezdo napuljskog kriminala. Preporucili su mi jedno gostionicu gdje se dobro jede. Kada sam dosao tamo, nasao sam na terasi jednu ekipu japanske televizije koja je snimala prilog o mjestu. Konobar je napravio takav spektakl da su se Japanci valjali od smijeha, a i ostali prisutni. Polomio je dva tanjura, bocu sa mineralnom vodom i bacio stol i dvije stolice na ulicu; sve za zabavu.

Objektivno, u Napulju se ne mozete dosadjivati. Ima doista puno mjesta koje jedan turista mora posjetiti. Uz to tamo rade najbolju pizzu na svijetu, ali isto tako i fantasticni espreso: prije sam uvijek govorio da je najbolja kava u Trstu, ali moram priznati da nije tako. A da ne govorimo i o njihovim famoznim pjesmama. Svi u Napulj!

Promjene

Znate li vi koja zivotinja ima dvije sive i dvije smedje noge? Hajde da vam malo pomognem: velika je i zivi u Africi, ali i u Aziji, samo tamo ima malo manje usi. Upalila vam se zarulja, mora biti slon, ali on ima cetiri sive noge. Imate pravo osim u slucaju kada on ima proljev. Ha, ha, ha. A kada jadnik ima proljev sto mu treba dati? Puno prostora! Ovakvi vicevi su mi se uvijek svidjali, u seriji. Pocnes, pa nastavis i na kraju i zavrsis, a sve u istoj temi. Jos ako su medjusobno povezani, onda je doista perfektno.

Konacno je jucer i danas u Milanu sunce. Zadnja dva, tri tjedna je bilo jako nestabilno, gotovo da nije prosao dan bez bar jednog jakog pljuska, a cesto je kisa padala satima, poput one jesenske. Zezao sam prijatelje pitajuci ih da li su poceli spremati skije, jer nakon jeseni, zna se, dolazi zima. Puno njih, vecih i manjih stucnjaka, su dosli do zakljucka da se u Europi bitno mijenja klima i da prelazimo na onu suptropsku jer su sve ucestaliji periodi, pogotovo u ljetnim mjesecima, cestih promjena vremena; sa jakog sunca u trenutku se prijedje na neki lokalni neverin koji kratko traje, kao sto se dogadja u zemljama oko ekvatora.

Po njima je razlog tih promjena covjek, to jeste njegovo nepostivanje prirode i jako zagadjenje koje prouzrokuje sve razvijenija tehnologija. Naki stavljaju na optuzenicku klupu i zrakoplovne kompanije low-cost, jako rasirene na nasem kontinentu s kojima se za jako malo novaca, koji puta za samo jedan euro, moze letiti po cijeloj Europi. Dokazuju sa statistickim podacima kako se broj letova iznad Europe udesetorostrucio u zadnjij 15 godina. Uzimaju kao dokaz jakih promijena i ucestale potrese i erupcije vulkana koje su se dogodile zadnjih par godina. Sjetite se one na Islandu od prosle godine koja je stavila na koljena zrakoplovni promet, a trenutno su u toku dvije; jedna u Juznoj Americi i jedna u Africi.

Ne mogu su negirati cinjenice oko zagadjenja, oko prirodnih katastrofa koje su ucestale zadnjih par gadina, ali dati objasnjenje da je za sve kriv covjek mi se cini malo povrsno. Nasa planeta postoji preko 4 milijarde godina, a ljudska civilizacija, sa odredjenim razvojem koji je omogucio da se neke informacije prenesu i na slijedece generacije, oko par tisuca godina. Ali iako nemamo prenesenih informacija od nasih predaka, znanost nam je omogucila da upoznamo dobrim dijelom i nasu klimatsku proslost, koja nam kaze da su klimatske promjene i prirodne katastrofe potpuno normalna stvar za nasu planetu jer za promjene koje su se odigrale prije 10 tisuca godine nije moguce optuziti covjeka koji u to vrijeme nije imao nikakvog utjecaja na svoju okolinu.

Sve ove katastroficne vijesti i predvidjanja su dobrim dijelom stvorene od medija koji imaju potrebu da podignu nivo zabrinutosti stanovnistava na sto veci moguci nivo da bi na taj nacin drzali prikovane svoje gledaoce uz televizor i uz te vijesti im mogu servirati i kakvu promidzbenu ekonomsku poruku, to jeste mogu zavuci ruku u njihov potrosacki dzep.

Vicevi

Da bih opravdao sam naziv bloga, evo malo friskog talijanskog materijala prevedenog na hrvatski. Priznajem da prevedeno nije uvijek maksimalno, ali mi se cini da sve skupa moze proci. Nadam se da ce se i vama dopasti.

Jeste li primjetili kako su relativno ceste koincidencije u zivotu. Danas se sjetis, ne znas kako niti

Postoje dva dana u kojima se nista ne moze napraviti: prvi se zove jucer, a drugi sutra.
Prema tome, danas je pravi dan da bi se voljelo, vjerovalo i radilo, a prije svega zivjelo.

Cesto se kaze da je sreca u malim stvarima: jedna mala vila, mala jahta, jedan mali Mercedes. . .

Vjecna ljubav traje tri mjeseca.

Tko se rodi siromasan i ruzan ima dobre uvjete da mu se u toku zivota razviju obje karakteristike.

Covjek koji ide u krevet sa seksualnim problemima se budi sa rjesenjem u ruci.

Ako su bozji putevi beskonacni, znaci da signalizacija nije najbolja.

Svijet je podijeljen na dobre i zloceste. Dobri bolje spavaju, a zlocesti se bolje zabavljaju u toku dana.

Buduci vjerujem u reinkarnaciju, sve cu ostaviti samom sebi.

Voljeti jako obitelj, ne znaci da se treba imati dvije.

Radi uvijek ispod tvog nivoa podnosenja samog rada, i sjeti se da svako toliko umanjis taj isti nivo.

Mudar covjek nikad ne igra na preskakanje konja sa nosorogom.

Dovoljno je samo jedan trenutak da se covjek zaljubi, prema tome ne gubite koncentraciju.

Pomozi si sam jer ti nitko drugi nece pomoci i sjeti se da je svemoguci Bog sveprisutan i da je to htio bio bi ti vec prije pomogao.

U zivotu je vazno da ti drugi dodju u susret; tako ces znati na koju stranu se sklonit.

Smij se i svijet ce se smijati sa tobom, hrci i spavati ces sam.

Plodnos je nasljedna. Ako tvoji roditelji nisu imali djece, neces ih imati ni ti.

Dva popa razgovaraju i jedan se zali da su mu ukrali biciklu. Drugi mu savjetuje da sutradan u toku mise naglasi sestu bozju zapovijed, „ne kradi“, i da ce mu lopov sigurno vratiti biciklu. Prekosutra popovi se ponovo sretnu i onaj koji je osta bez bicikle se pohvali da ju je nasao. Drugi mu kaze:
- Eto vidis da je funkcioniralo osloniti se na deset zapovijedi, lopov se je pokajao i vratio ti je biciklu.
- Istina je, ali je islo malo dukcije. Kada sam dosa do „ne pozeli tudje zene“, sjetio sam se gdje sam je zaboravio.

1 plus 1 nije uvijek 2

Texas Hold'em Poker

Jeste li primjetili kako su relativno ceste koincidencije u zivotu. Danas se sjetis, ne znas kako niti zasto, neke osobe koju godinama nisi vidio i sutra je sretnes na ulici. Tako se meni nesto dogodilo sa pokerom. U Italiji, gdje zivim vec gotovo 20 godina, od proljeca se preslo na zemaljsku digitalnu televiziju. Na novoj TV sam pronasao jedan novi kanal, potpuno posvecen pokeru. 24 sata na dan daju snimke raznih turnira, a imaju i malu seriju poker skole. Ja se vracam kasno iz ureda, negdje oko 7 navecer, i obicno sam prilicno umoran, vise mentalno nego fizicki. Najbolji odomor je sjesti pred televizijski prijemnik i buljiti u ekran, a ovo s pokerom sam otkrio kao najzanimljiviju temu.

Nakon sto je proslo ljeto, odlucio sam i ja da malo zaigram, a ne samo da gledam kako drugi to rade. Upisao sam se na facebook jer su mi prijatelji rekli da se tamo moze besplatno igrati; ja nisam kockar, ali sam znatizeljan. I tako sam poceo sa mojom novom zabavom, nova igra koja mi se prilicno svidjela, ali... Ono sto sam gledao na televiziji, nema veze sa besplatnom igrom online. Ne igra se za novac i pristup je sasvim drukciji. Neko ide all-in i pola stola ga prati. U zivo cete vidjeti najvise dojicu da zovu na all-in. I tako, nakon samo tjedan dana iskustva u igranju preko Interneta, dobijem poziv za jedan freeroll turnir online preko kojega se mogu plasirati za turnir u zivo koji ce se odigrati u Budimpesti. Necu vam ovdje otkriti kako to da sam dobio poziv, ali sam trebao u tom periodu prisustvovati jednom sajmu u glavnom gradu Madjarske i stvar je sa tim povezana.

U programu je bilo 10 turnira online i sa svakoga od njih se plasira prvih 5. Igralo se srijedom i cetvrtkom, tako da sam zbog toga izgubio par utakmica Champions League, ali je vrijedilo. Igra potpuno drukcija nego ona gdje se igra besplatno. I ovdje se nije nista placalo za ucestvovanje, ali je postojala nagrada, igranje u zivo. Svi vrlo oprezni, bez puno all-inova i bez puno blefova. Konacno sam bio poceo igrati sa zadovoljstvom i malo, pomalo stjecati psiholosku sigurnost, jedan od najvaznijih elemenata u pokeru, i dublje prodirati u samu srz natjrecanja. Vrlo je vazno znati igrati, ali i sreca ima jako veliki udjel u konacnom rezultatu. Uspio sam se plasirati na zadnjem, desetom turniru, sto je bilo izvanredno jer sam odigrao veliki broj partija i stekao odredjeno iskustvo.

U sajamskoj hali na perifiriji Budimpeste s nestrpljenjem sam ocekivao pocetak u 15:00. Bio je petak, 8. listopad 2010 godine. Ukupno nas je bilo 72., osam stolova sa po 9 igraca. Svatko je dobio 5000 chips-a i pocelo se igrati sa ulogom 25/50. Bio sam vrlo napet i nisam se uspijevao opustiti. Ni karte me nisu htjele. Nakon sat vremena igre, pauza od 15 minuta. U nastavku sam se osjecao opusteniji, ali karte i dalje nisu dolazile. Konacno dobijem asa i kralja u trefu. Lik prije mene dize na 1400. Ispred mene stoji 4000: all-in. Lik prihvaca izazov i okrece asa i damu; bolji sam od njega. U flopu jedna dama i tlak mi opada na minimum. Turn i river ne pomazu i vani sam.

Danas sam tuzan

Danas sam tuzan. Jucer sam saznao da je nas let otkazan i da nema nista od toliko ocekivanog puta koji mi je doista potreban u ovom trenutku: ova godina za sada nije od najboljih i pojavilo se prilicno zivotnih problema: posao, odnos sa suprugom i kcerkom. Sva sreca, bar financijska strana ide dosta dobro. Nije da se radi o egzistencijalnim problemima kao sto ih imaju oni u nerazvijenim zemljama, ali se covjek u ovoj bogatoj zapadnoj civilizaciji, a po meni je doista bogata, razmazi. Vec mu je dovoljno da mu se ispraznila baterija od mobitela da ode u krizu – eto razloga sto ga ja nemam. Daj da se vratim na pocetak price.

Prije nekih dva, tri mjeseca, u veljaci ako se ne varam, uzelo smo jaftine avionske karte za Madrid; povratna karta za dvije osobe 80 eura. Odmah smo se dali u potragu za smjestajem i kako je avion ispao tako sa niskom cijenom, izabrali smo hotel sa 4 zvijezdice u centru Madrida. Soba za noc oko 90 eura, za dvije osobe. Konacno se priblizio momenat da se krene na sestodnevni izlet, ali ova godina, kao sto sam to vec rekao, nije od onih najboljih. Vulkan na Islandu. Rayanair, avionska kompanija low-cost preko koje smo kupili karte je otkazala sve letove, cak i tjedan dana nakon erupcije vulkana. Jucer sam cijelo vecer proveo na njihovom site-u pokusavajuci shavtiti sto se dogadja i donijeti odluku sto uciniti u vezi sa problemom koji se nenadano pojavio. Htio sam promijenti datum polaska za dan iza, za petak. to jeste skratiti boravak za jedan dan, ali i drugi koji su u slicnoj situaciji su imali istu ideju, a ja sam ocito stigao prekazno.

Nakon toga je trebalo otkazati hotel, ali na zalost u ovom slucaju, buduci je otkaz dosao manje od 4 dana prije dolaska, placa se kao penal jedna noc. Ciao a 90 euro. Jedina utjeha oko svega ovoga mi je da smo gledali prognozu vremena za Madrid i ispalo je da od 6 dan koje smo tamo trebali provesti, jedino je ponedjeljak trebao biti lijep i suncan. Jedan ovakav produzeni week-end sa losim vremenom nije bas najljepsa stvar na svijetu (mora se covjek sa necim i utjesiti).

Ipak Madrid

Koncert Gorana Bregovica u Milanu

29. listopada ove 2009. godine, u milanskom teatru Arcimboldi, Goran Bregovic je odrzao svoj talijanski koncert pod naslovom “Alkohol: rakija i sampanjac”, zajedno sa svojom grupom The Wedding and Funeral Band. Vec dugo vremena sam imala zelju da prisustvujem jednom koncertu Gorana Bregovica, iz jednostavnog razloga sto sam na neki nacin odrasla slusajuci njegove pjesme, ali nikada ga nisam vidjela u zivo. I danas je njegovo djelo iz vremena Bijelog Dugmeta vrlo zivo na nasim podrucjima. Cesto cujem remake njegovih pjesama sto je siguran znak manjka kreativnosti i inspiracije danasnjih glazbenika koji se moraju okrenuti proslosti da bi publici predstavili nesto pristojno, ali isto tako i potvrda njegove vriojednosti (u ta vremena su postojale mnoge grupe kojih se danas nitko i ne sjeca, a kamo da ih kopira). Nakon njegovih filmskih iskustava i pristojnog uspjeha tih filmova u Italiji, ovdje prije svega mislim na Undergraund, stekao je zavidnu popularnost na podrucju Italije. U zadnjih desetak godina odrzao je brojne koncerte po vecim gradovima, a cesto je bio gost i na televiziji. Cak je i njegov talijanski relativno pristojan, sa strahovitim bosanskim akcentom.

Da budem iskren, pocetak koncerta me je ostavio prilicno hladnom, vjerovatno zbog vrlo spore i pomalo tuzne muzike. Zatim se je atmosfera u sali popravila i postala vesela. Poceo je konacno izvoditi ritmicne stvari, sa ciganskim stimungom. U svakoj od pjesama sam prepoznala neku od starih pjesama Bijelog Dugmeta, preradjenu i prearanziranu, ali prepoznatljivu. Neke su bili potpune iste kao i originali. Prosla mi je kroz glavu misao da Bragovic nije samo dobar muzicar nego i jako sposoban poslovni covjek koji je znao slijediti muzicke trendove, popularnost etnickih kompilacija, kao sto je na primjer Buddha Bar, i na taj nacin osvojiti mali dio svjetskog muzickog trzista: mali za svijet, ali bih rekao prilicno velik za njega, sa financijske strane gledano.

Bilo bi zanimljivo napraviti anketu da se vidi nacionalni sastav publike. Na oko bih rekla da je otprilike polovica bili sa prostora bivse Jugoslavije, oni koji sada zive u Milanu, kao i ja. Sto se koncert vise priblizavao kraju, trajao je gotovo tri sata, atmosfera je postajala sve zagrijanija i veselija. Gotovo svi su zavrsili koncert na nogama, plesuci i skakucuci. Poseban delirij u publici je izazvala pjesma Ringe Ringe Raja (rekli su mi da je prvu rock izvedbu ove djecje pjesmice napravila svojedobno Korni Grupa). Aranzirana na pravi nacin podigla je sve prisutne na noge i zvucala je kao prava, pravcata hit pjesma. Goran je odsvirao i otpjevao i Oce Nas, na hrvatsko-srpski. Ipak vrhunac koncerta se dostigao sa izvedbama pjesama Ederlezi (Djurdjevdan) i Kalasnikov – prave komercijalne pjesme napravljene, bar se meni tako cini, za talijansko trziste, koje donose stereotip Balkana. Oprostite mi na slijedecem izrazu, ali kada ih cujem prva pomisao mi je umjetnicko prostituiranje. Potvrdu ovog mog misljenja nalazim i u nazivu njegove pratece grupe i isto tako u naslovu tour-a.