Igre i Vicevi

Parada

Prvo, kako se to uobicava za postove na pocetku nekog novog perioda, svima sretna i ugodna Nova godina, 2012. Po kineskom horoskopu, usli smo u godinu zmaja, jednog od najjacih i najprosperitetnijih znakova azijatskog sazvijezdja i to je dobar znak. Na zalost postoje i losi znakovi. Jedan od njih je asteski kalendar koji zavrsava 21.12. ove godine. Neki kazu da zavrsava zbog neminovnog kraja svijete, drugo daju pozitivno znacenje govoreci da ce ljudska svijest preci na visi nivo. Ovo zadnje bi bilo fantasticno, ali mi je nekako tesko povjerovati. U Italiji je famozan padre Pio, kojega drze za svetca, ali mu se pripisuju i prorocanstva. Prema jednom od njih u petom mjesecu bi se trebali dogoditi katastrofalni potresi na kugli zemaljskoj. Ovo su sve predskazanja i ne brinu me previse jer nisam praznovjeran. Poslije, ako se dogodi, dogodilo se.

Ono sto ne izgleda dobro kao predznak nove godine su politicka zbivanja u cijelom svijetu, ukljucujuci i nas. Nova vlada novi program. I u Italiji je vlast nova koja predlaze „nove“ mjere. Zanimljivo je koliko slicnosti izmedju programa. Oba su samo plac i suze, novi porezi i novi nameti. Poskupljenja, restrikcije, a sve placaju uobicajene zrtve, obicni radni ljudi i umiroveljenici. Imam jednoga prijatelja koji covjecanstvo dijeli na ljude i politicare; on kaze da ovi zadnji nisu ljudi, ali se bojim da nema pravo. To smo mi stavljeni u poziciju gdje se mozemo okoristitim i koristimo je jako dobro, mislim na poziciju.

Bozicne blagdane i Novu godinu sam proveo u Rijeci. Lijepo vrijeme, jutarnje i popodnevne setnje uz more, koja pivica sa prijateljima, a jedno vecer bogami i kino. Pogledao sam program i vidio da se daje film Parada, o kojem nisam nista znao. Prikljucim se na Internet, procitam par misljenja i zakljucim da je vrijedno riskirati 29 kuna za potencijalno ugodno provedeno vecer. I na kraju mi nije bilo zao para. Predstava u 22:05, i vec problem kod kupovine ulaznicam; ostala sa samo losa mjesta (prva 3 reda) il rasparena mjesta odotraga. Moram priznati da sam uvijek lagano skeptican kada gledam srpske filmove: nerijetku u svojoj objektivnosti, ispod, ispod ti prodaju da je u najboljem slucaju krivnja svih za ono sto se dogodilo, a to mi strahovito ide na nerve. To je kao kada neko opravdava muza koji je ubio zenu jer mu ova nije pripremil veceru.

Film je doista dobro napravljen i zabavan, sa predstavnicima svih kriminalnih vrsta iz bivse Jugoslavije, ali su centralna tema homoseksualci, ili kako se to danas kaze gay, koje cisti prestavnici naroda jednostavno mrze. Tu prije svega mislim na peder, dok su lezbijke puno manje omrezene, za ne reci zeljene bar od muskih prestavnika etnickih grupa. Dakle zgodan film, covjek se dobro nasmije i relaksira, ali sam tek na kraju shvatio da je sve to zasnovano na stvarnim zbivanjima koja su se odigrala prije dvije, tri godine u Beogradu. U 21. stoljecu, na brdovitom Balkanu: poslije su mi prijatelji objasnili da je bilo zivahno i u Splitu, a ja vec bio ponosan da smo mi Hrvati tolerantniji i civiliziraniji.

Napulj

Zivim u Italiji preko 20 godina, a nikada nisam bio juznije od Rima. Sramota! Uvijek sam si obecavao da cu posjetiti jug, ali na kraju je cesto preferenca isla putovanjima u inozemstvo. Uzbudljivije, ljudi su drukciji, moras pricati engleski, jednostavno se osjecas kao da nisi kod kuce, a meni se to dopada. Ipak ove godine sam odlucio posjetiti Napulj i okolicu. Upoznao sam puno napolitana i napolitanki (ma da li se kaze tako), manje i vise simpaticnih, kao sto je slucaj i sa drugim ljudima. Ali jedna je stvar upoznati ljude u Milano, a druga u njihovom prirodnom habitatu (ovo zvuci pomalo rasisticki, ali nije mi bila namjera). Pa kakav je Napulj?

Prvo, osjecao sam se kao u inozemstvu. Ako govore svojim narjecjem, ne shvacam nista, nula. Jezik koji samo ovlas podsjeca na talijanski. Uzmite u obzir da su oni dugo godina bili pod spanjolcima, a u jeziku, a bogami i u mentalitetu, se osjeca i arapski utjecaj. Ali jezik nije jedini razlog. Sidjem sa vlaka i izadjem sa zeljeznicke stanice. Prvi dojam: pa ja sam negdje u Africi. Ulice u susjedstvu su sve pune crnaca i uzasno prljave; tone papira i ostataka prehrambenih proizvoda po podu. Citali ste sigurno o problemima sa smecem u Napulju, ali to nije uzrok. Taj problem su rjesili i ostali dijelovi grada su relativno (podcrtavam rijec relativno) cisti, ali oko stanice pravi svinjac. I puno dijelova grada gdje prljavstina nije toliko izrazena ne ostavljaju uvijek najbolji dojam. Brojne se zgrade sa derutnim fasadama, skoro pa te je strah proci ispod da ti ne padne na glavu komad zbuke.

A tek trebate vidjeti promet. Svi su parkirani u dva, a ponekada i u tri reda. Ako prelazite na pjesackom prelazu nitko vam nece stati, cak niti ako je zasticen sa semaforom. Dobro pogledajte lijevo i desno, cak ako se radi i o jednosmjernoj ulici. Tamo kazu da je crveno svjetlo na semaforu samo jedan savjet. Prvo vecer sam otisao na veceru sa jedno starijom gospodjom, mamom jednog poznanika iz Milana. Ona je ovako definirala grad (priblizni prijevod sa dijalekta): Napulj je sav rasturen, ali je lijep. I moram reci da joj djelomicno moram dati za pravo. Uz sve neugodne i ruzne stvari koje se mogu vidjeti, nisam se lose osjecao.

U centru grada postoji jedna uska ulicica pretrpana suvenirima. Napolitani su poznati po praznovjerju i svi nose crveni rog koji nosi srecu, a prodaju se na svakom koraku. Na jednom standu su prodavali „atestirane“ rogove, koji sigurno nose srecu. Normalna cijena je 3 eura, dok su ovi kostali 5 eura. Masta im nema kraja, a znaju biti i izuzetno zabavni. Jedan dan sam za rucak usao u takozvani spanjolski kvart, gdje inace nije preporucljivo ulaziti jer je gnijezdo napuljskog kriminala. Preporucili su mi jedno gostionicu gdje se dobro jede. Kada sam dosao tamo, nasao sam na terasi jednu ekipu japanske televizije koja je snimala prilog o mjestu. Konobar je napravio takav spektakl da su se Japanci valjali od smijeha, a i ostali prisutni. Polomio je dva tanjura, bocu sa mineralnom vodom i bacio stol i dvije stolice na ulicu; sve za zabavu.

Objektivno, u Napulju se ne mozete dosadjivati. Ima doista puno mjesta koje jedan turista mora posjetiti. Uz to tamo rade najbolju pizzu na svijetu, ali isto tako i fantasticni espreso: prije sam uvijek govorio da je najbolja kava u Trstu, ali moram priznati da nije tako. A da ne govorimo i o njihovim famoznim pjesmama. Svi u Napulj!

Promjene

Znate li vi koja zivotinja ima dvije sive i dvije smedje noge? Hajde da vam malo pomognem: velika je i zivi u Africi, ali i u Aziji, samo tamo ima malo manje usi. Upalila vam se zarulja, mora biti slon, ali on ima cetiri sive noge. Imate pravo osim u slucaju kada on ima proljev. Ha, ha, ha. A kada jadnik ima proljev sto mu treba dati? Puno prostora! Ovakvi vicevi su mi se uvijek svidjali, u seriji. Pocnes, pa nastavis i na kraju i zavrsis, a sve u istoj temi. Jos ako su medjusobno povezani, onda je doista perfektno.

Konacno je jucer i danas u Milanu sunce. Zadnja dva, tri tjedna je bilo jako nestabilno, gotovo da nije prosao dan bez bar jednog jakog pljuska, a cesto je kisa padala satima, poput one jesenske. Zezao sam prijatelje pitajuci ih da li su poceli spremati skije, jer nakon jeseni, zna se, dolazi zima. Puno njih, vecih i manjih stucnjaka, su dosli do zakljucka da se u Europi bitno mijenja klima i da prelazimo na onu suptropsku jer su sve ucestaliji periodi, pogotovo u ljetnim mjesecima, cestih promjena vremena; sa jakog sunca u trenutku se prijedje na neki lokalni neverin koji kratko traje, kao sto se dogadja u zemljama oko ekvatora.

Po njima je razlog tih promjena covjek, to jeste njegovo nepostivanje prirode i jako zagadjenje koje prouzrokuje sve razvijenija tehnologija. Naki stavljaju na optuzenicku klupu i zrakoplovne kompanije low-cost, jako rasirene na nasem kontinentu s kojima se za jako malo novaca, koji puta za samo jedan euro, moze letiti po cijeloj Europi. Dokazuju sa statistickim podacima kako se broj letova iznad Europe udesetorostrucio u zadnjij 15 godina. Uzimaju kao dokaz jakih promijena i ucestale potrese i erupcije vulkana koje su se dogodile zadnjih par godina. Sjetite se one na Islandu od prosle godine koja je stavila na koljena zrakoplovni promet, a trenutno su u toku dvije; jedna u Juznoj Americi i jedna u Africi.

Ne mogu su negirati cinjenice oko zagadjenja, oko prirodnih katastrofa koje su ucestale zadnjih par gadina, ali dati objasnjenje da je za sve kriv covjek mi se cini malo povrsno. Nasa planeta postoji preko 4 milijarde godina, a ljudska civilizacija, sa odredjenim razvojem koji je omogucio da se neke informacije prenesu i na slijedece generacije, oko par tisuca godina. Ali iako nemamo prenesenih informacija od nasih predaka, znanost nam je omogucila da upoznamo dobrim dijelom i nasu klimatsku proslost, koja nam kaze da su klimatske promjene i prirodne katastrofe potpuno normalna stvar za nasu planetu jer za promjene koje su se odigrale prije 10 tisuca godine nije moguce optuziti covjeka koji u to vrijeme nije imao nikakvog utjecaja na svoju okolinu.

Sve ove katastroficne vijesti i predvidjanja su dobrim dijelom stvorene od medija koji imaju potrebu da podignu nivo zabrinutosti stanovnistava na sto veci moguci nivo da bi na taj nacin drzali prikovane svoje gledaoce uz televizor i uz te vijesti im mogu servirati i kakvu promidzbenu ekonomsku poruku, to jeste mogu zavuci ruku u njihov potrosacki dzep.

Vicevi

Da bih opravdao sam naziv bloga, evo malo friskog talijanskog materijala prevedenog na hrvatski. Priznajem da prevedeno nije uvijek maksimalno, ali mi se cini da sve skupa moze proci. Nadam se da ce se i vama dopasti.

Jeste li primjetili kako su relativno ceste koincidencije u zivotu. Danas se sjetis, ne znas kako niti

Postoje dva dana u kojima se nista ne moze napraviti: prvi se zove jucer, a drugi sutra.
Prema tome, danas je pravi dan da bi se voljelo, vjerovalo i radilo, a prije svega zivjelo.

Cesto se kaze da je sreca u malim stvarima: jedna mala vila, mala jahta, jedan mali Mercedes. . .

Vjecna ljubav traje tri mjeseca.

Tko se rodi siromasan i ruzan ima dobre uvjete da mu se u toku zivota razviju obje karakteristike.

Covjek koji ide u krevet sa seksualnim problemima se budi sa rjesenjem u ruci.

Ako su bozji putevi beskonacni, znaci da signalizacija nije najbolja.

Svijet je podijeljen na dobre i zloceste. Dobri bolje spavaju, a zlocesti se bolje zabavljaju u toku dana.

Buduci vjerujem u reinkarnaciju, sve cu ostaviti samom sebi.

Voljeti jako obitelj, ne znaci da se treba imati dvije.

Radi uvijek ispod tvog nivoa podnosenja samog rada, i sjeti se da svako toliko umanjis taj isti nivo.

Mudar covjek nikad ne igra na preskakanje konja sa nosorogom.

Dovoljno je samo jedan trenutak da se covjek zaljubi, prema tome ne gubite koncentraciju.

Pomozi si sam jer ti nitko drugi nece pomoci i sjeti se da je svemoguci Bog sveprisutan i da je to htio bio bi ti vec prije pomogao.

U zivotu je vazno da ti drugi dodju u susret; tako ces znati na koju stranu se sklonit.

Smij se i svijet ce se smijati sa tobom, hrci i spavati ces sam.

Plodnos je nasljedna. Ako tvoji roditelji nisu imali djece, neces ih imati ni ti.

Dva popa razgovaraju i jedan se zali da su mu ukrali biciklu. Drugi mu savjetuje da sutradan u toku mise naglasi sestu bozju zapovijed, „ne kradi“, i da ce mu lopov sigurno vratiti biciklu. Prekosutra popovi se ponovo sretnu i onaj koji je osta bez bicikle se pohvali da ju je nasao. Drugi mu kaze:
- Eto vidis da je funkcioniralo osloniti se na deset zapovijedi, lopov se je pokajao i vratio ti je biciklu.
- Istina je, ali je islo malo dukcije. Kada sam dosa do „ne pozeli tudje zene“, sjetio sam se gdje sam je zaboravio.

1 plus 1 nije uvijek 2

Texas Hold'em Poker

Jeste li primjetili kako su relativno ceste koincidencije u zivotu. Danas se sjetis, ne znas kako niti zasto, neke osobe koju godinama nisi vidio i sutra je sretnes na ulici. Tako se meni nesto dogodilo sa pokerom. U Italiji, gdje zivim vec gotovo 20 godina, od proljeca se preslo na zemaljsku digitalnu televiziju. Na novoj TV sam pronasao jedan novi kanal, potpuno posvecen pokeru. 24 sata na dan daju snimke raznih turnira, a imaju i malu seriju poker skole. Ja se vracam kasno iz ureda, negdje oko 7 navecer, i obicno sam prilicno umoran, vise mentalno nego fizicki. Najbolji odomor je sjesti pred televizijski prijemnik i buljiti u ekran, a ovo s pokerom sam otkrio kao najzanimljiviju temu.

Nakon sto je proslo ljeto, odlucio sam i ja da malo zaigram, a ne samo da gledam kako drugi to rade. Upisao sam se na facebook jer su mi prijatelji rekli da se tamo moze besplatno igrati; ja nisam kockar, ali sam znatizeljan. I tako sam poceo sa mojom novom zabavom, nova igra koja mi se prilicno svidjela, ali... Ono sto sam gledao na televiziji, nema veze sa besplatnom igrom online. Ne igra se za novac i pristup je sasvim drukciji. Neko ide all-in i pola stola ga prati. U zivo cete vidjeti najvise dojicu da zovu na all-in. I tako, nakon samo tjedan dana iskustva u igranju preko Interneta, dobijem poziv za jedan freeroll turnir online preko kojega se mogu plasirati za turnir u zivo koji ce se odigrati u Budimpesti. Necu vam ovdje otkriti kako to da sam dobio poziv, ali sam trebao u tom periodu prisustvovati jednom sajmu u glavnom gradu Madjarske i stvar je sa tim povezana.

U programu je bilo 10 turnira online i sa svakoga od njih se plasira prvih 5. Igralo se srijedom i cetvrtkom, tako da sam zbog toga izgubio par utakmica Champions League, ali je vrijedilo. Igra potpuno drukcija nego ona gdje se igra besplatno. I ovdje se nije nista placalo za ucestvovanje, ali je postojala nagrada, igranje u zivo. Svi vrlo oprezni, bez puno all-inova i bez puno blefova. Konacno sam bio poceo igrati sa zadovoljstvom i malo, pomalo stjecati psiholosku sigurnost, jedan od najvaznijih elemenata u pokeru, i dublje prodirati u samu srz natjrecanja. Vrlo je vazno znati igrati, ali i sreca ima jako veliki udjel u konacnom rezultatu. Uspio sam se plasirati na zadnjem, desetom turniru, sto je bilo izvanredno jer sam odigrao veliki broj partija i stekao odredjeno iskustvo.

U sajamskoj hali na perifiriji Budimpeste s nestrpljenjem sam ocekivao pocetak u 15:00. Bio je petak, 8. listopad 2010 godine. Ukupno nas je bilo 72., osam stolova sa po 9 igraca. Svatko je dobio 5000 chips-a i pocelo se igrati sa ulogom 25/50. Bio sam vrlo napet i nisam se uspijevao opustiti. Ni karte me nisu htjele. Nakon sat vremena igre, pauza od 15 minuta. U nastavku sam se osjecao opusteniji, ali karte i dalje nisu dolazile. Konacno dobijem asa i kralja u trefu. Lik prije mene dize na 1400. Ispred mene stoji 4000: all-in. Lik prihvaca izazov i okrece asa i damu; bolji sam od njega. U flopu jedna dama i tlak mi opada na minimum. Turn i river ne pomazu i vani sam.

Danas sam tuzan

Danas sam tuzan. Jucer sam saznao da je nas let otkazan i da nema nista od toliko ocekivanog puta koji mi je doista potreban u ovom trenutku: ova godina za sada nije od najboljih i pojavilo se prilicno zivotnih problema: posao, odnos sa suprugom i kcerkom. Sva sreca, bar financijska strana ide dosta dobro. Nije da se radi o egzistencijalnim problemima kao sto ih imaju oni u nerazvijenim zemljama, ali se covjek u ovoj bogatoj zapadnoj civilizaciji, a po meni je doista bogata, razmazi. Vec mu je dovoljno da mu se ispraznila baterija od mobitela da ode u krizu – eto razloga sto ga ja nemam. Daj da se vratim na pocetak price.

Prije nekih dva, tri mjeseca, u veljaci ako se ne varam, uzelo smo jaftine avionske karte za Madrid; povratna karta za dvije osobe 80 eura. Odmah smo se dali u potragu za smjestajem i kako je avion ispao tako sa niskom cijenom, izabrali smo hotel sa 4 zvijezdice u centru Madrida. Soba za noc oko 90 eura, za dvije osobe. Konacno se priblizio momenat da se krene na sestodnevni izlet, ali ova godina, kao sto sam to vec rekao, nije od onih najboljih. Vulkan na Islandu. Rayanair, avionska kompanija low-cost preko koje smo kupili karte je otkazala sve letove, cak i tjedan dana nakon erupcije vulkana. Jucer sam cijelo vecer proveo na njihovom site-u pokusavajuci shavtiti sto se dogadja i donijeti odluku sto uciniti u vezi sa problemom koji se nenadano pojavio. Htio sam promijenti datum polaska za dan iza, za petak. to jeste skratiti boravak za jedan dan, ali i drugi koji su u slicnoj situaciji su imali istu ideju, a ja sam ocito stigao prekazno.

Nakon toga je trebalo otkazati hotel, ali na zalost u ovom slucaju, buduci je otkaz dosao manje od 4 dana prije dolaska, placa se kao penal jedna noc. Ciao a 90 euro. Jedina utjeha oko svega ovoga mi je da smo gledali prognozu vremena za Madrid i ispalo je da od 6 dan koje smo tamo trebali provesti, jedino je ponedjeljak trebao biti lijep i suncan. Jedan ovakav produzeni week-end sa losim vremenom nije bas najljepsa stvar na svijetu (mora se covjek sa necim i utjesiti).

Ipak Madrid

Koncert Gorana Bregovica u Milanu

29. listopada ove 2009. godine, u milanskom teatru Arcimboldi, Goran Bregovic je odrzao svoj talijanski koncert pod naslovom “Alkohol: rakija i sampanjac”, zajedno sa svojom grupom The Wedding and Funeral Band. Vec dugo vremena sam imala zelju da prisustvujem jednom koncertu Gorana Bregovica, iz jednostavnog razloga sto sam na neki nacin odrasla slusajuci njegove pjesme, ali nikada ga nisam vidjela u zivo. I danas je njegovo djelo iz vremena Bijelog Dugmeta vrlo zivo na nasim podrucjima. Cesto cujem remake njegovih pjesama sto je siguran znak manjka kreativnosti i inspiracije danasnjih glazbenika koji se moraju okrenuti proslosti da bi publici predstavili nesto pristojno, ali isto tako i potvrda njegove vriojednosti (u ta vremena su postojale mnoge grupe kojih se danas nitko i ne sjeca, a kamo da ih kopira). Nakon njegovih filmskih iskustava i pristojnog uspjeha tih filmova u Italiji, ovdje prije svega mislim na Undergraund, stekao je zavidnu popularnost na podrucju Italije. U zadnjih desetak godina odrzao je brojne koncerte po vecim gradovima, a cesto je bio gost i na televiziji. Cak je i njegov talijanski relativno pristojan, sa strahovitim bosanskim akcentom.

Da budem iskren, pocetak koncerta me je ostavio prilicno hladnom, vjerovatno zbog vrlo spore i pomalo tuzne muzike. Zatim se je atmosfera u sali popravila i postala vesela. Poceo je konacno izvoditi ritmicne stvari, sa ciganskim stimungom. U svakoj od pjesama sam prepoznala neku od starih pjesama Bijelog Dugmeta, preradjenu i prearanziranu, ali prepoznatljivu. Neke su bili potpune iste kao i originali. Prosla mi je kroz glavu misao da Bragovic nije samo dobar muzicar nego i jako sposoban poslovni covjek koji je znao slijediti muzicke trendove, popularnost etnickih kompilacija, kao sto je na primjer Buddha Bar, i na taj nacin osvojiti mali dio svjetskog muzickog trzista: mali za svijet, ali bih rekao prilicno velik za njega, sa financijske strane gledano.

Bilo bi zanimljivo napraviti anketu da se vidi nacionalni sastav publike. Na oko bih rekla da je otprilike polovica bili sa prostora bivse Jugoslavije, oni koji sada zive u Milanu, kao i ja. Sto se koncert vise priblizavao kraju, trajao je gotovo tri sata, atmosfera je postajala sve zagrijanija i veselija. Gotovo svi su zavrsili koncert na nogama, plesuci i skakucuci. Poseban delirij u publici je izazvala pjesma Ringe Ringe Raja (rekli su mi da je prvu rock izvedbu ove djecje pjesmice napravila svojedobno Korni Grupa). Aranzirana na pravi nacin podigla je sve prisutne na noge i zvucala je kao prava, pravcata hit pjesma. Goran je odsvirao i otpjevao i Oce Nas, na hrvatsko-srpski. Ipak vrhunac koncerta se dostigao sa izvedbama pjesama Ederlezi (Djurdjevdan) i Kalasnikov – prave komercijalne pjesme napravljene, bar se meni tako cini, za talijansko trziste, koje donose stereotip Balkana. Oprostite mi na slijedecem izrazu, ali kada ih cujem prva pomisao mi je umjetnicko prostituiranje. Potvrdu ovog mog misljenja nalazim i u nazivu njegove pratece grupe i isto tako u naslovu tour-a.

Michael Jackson

28. listopada ove godine, to jeste 2009., odnosno za otprilike 4 tjedna u odnosu na datum kada ovo pisem (hajde da preciziram, danas je cetvrtak, 1. listopada), je datum izlaska filma „This is it“, sto bi na hrvatskom bilo „To jet to“; naslov izgleda kao da je izasao iz naseg zargona. Film je posvecen legendarnom i nedavno preminulom americkom pjevacu Michael Jackson-u. Radi se o snimkama uradjenim u toku probi za svjetsku turneju koju je poznata svjetska pop zvijezda trebala zapoceti 25. lipnja ove godine sa promocijonalnim koncertom u Londonu. Snimke se protezu prakticno do dan, dva prije njegove smrti i zato se radi o izuzetno vrijednom dokumetarcu. U filmu se vidi Michael Jackson ne samo kao izvodjac, pjevac i plesac, nego i kao pomocnik rezije i scenograf vlastitog nastupa.

Predprodaja ulaznica za ovaj izuzetni dogadjaj pocela je 27. rujna i vec su prakticno prodane sve karte u svim svjetskim centrima. Najavljeno je da ce projekcija filma trajati samo dva tjedna pa su tako svi fanovi, cvrsto odluceni da pod svaku cijenu vide ovaj film, pohrlili da si obezbijede ulaznice za ovaj, sada vec mozemo reci, povijesni filmski dogadjaj. Reziser filma “This is it” je Kenny Orteg, poznat sirokoj publici po filmskoj adaptaciji kazalisnog mjuzikla “High School”. U Sjedinjenim Drzavama sluzbeni site filma je u samo nekoliko dana registrirao 500.000 zahtijeva za rezervaciju ulaznica. U Londonu predprodaja rusi sve poznate rekorde, pa su tako oboreni i oni od filmskih kolosala kao sto su „Harry Potter“ i „Gospodar Prstenova“. Sve je unaprijed prodano i u Francuskoj, Njemackoj, Japanu i Australiji, sa nevjerovatnim kolonama ljudi koji cekaju u redu da bi si osigurali neprocijenjivu ulaznicu.

Tour koji je trebao poceti u Londonu i proslijediti po cijelom svijetu sa preko 50 koncerata na ovaj nacin ce se i realizirati, malo na drukciji nacin, ali to je to. Ogromni biznis nako smrti Michael Jackson se nastavlja i svakim danom postaje sve veci. Milioni i milioni dolara cure u dzepove svih onih koji su bili i koji nisu bili oko njega u vrijeme njegovog zivota. Postao je legenda pop-a, a legende su uvijek na prodaju i imaju isto tako i visoku cijenu. Na stranu sva ova komercijalna i ne uvijek humana strana ovog dogadjaja, koji puta izgleda pravi Thriller, cinjenica je da ce milioni njegovih obozavatelja nastaviti jos godinama da slusaju i sanjaju uz pjesme nezaboravnog Michael Jackson-a.

I evo dvije strofe moje najomiljenije pjesme, Human Nature, s albuma Thriller koji se u vinil izdanju i danas cesto vrti na mom gramofonu.


Get me out
Into the night-time
Four walls wont hold me tonight
If this town
Is just an apple
Then let me take a bite


Buduci ovaj blog u naslovu ima i rijec Vicevi, evo jednoga o Michael-u koji se cuo vec par dana nakon njegove smrti. Spada u kategoriju crnog humora i apsolutno se ne slazem sa njegovim sadrzajem, ali je toliko dobar da ga ne mogu propostiti.

- Znate li da Michael Jackson nije kremiran nego recikliran: nasli su da je 75% njegovog tijela od plastike. Pitate se sto su uradili sa tako dobivenom plastikom? Napravili su od nje lego kockice pa tako Michael moze uvijek biti u drustvu djece.

Kako zaraditi i zabaviti se na Internetu, iliti Forex

San gotovo svih nas je zaraditi pare na Internetu. Dobro se zna da cirkulira strahovit novac na mrezi, preko prodaje materijalnih dobara (e-shops), usluga (avionske karte, za primjer), ulaganja u burzu, skupljanjem pretplata za gledanje golih zenskih (uz sve free site-ove i cure u opticaju, postoje uvijek i oni koji vole platiti), kockanja online i svih drugih mogucih i nemogucih oblika trgovine i prodaje zabave. Jos su stari rimljani shvatili sustinu ljudske duse: kruha i igara.

Prije par mjeseci, neumorno i svakodnevno surfajuci po Internetu (imam flat rate ADSL, pa ne razmisljam koliko vremena provodim online, a mozda bih mogao i malo smanjiti – rijeci moje supruge), naletih na jedan site koji govori o Forex. Nikad cuo prije za to. Ma sto bi to moglo biti? U prvom trenutku pomislio sam da se radi o nekoj marci prezervativa, kao naprimjer Durex. Greska! Radi se o jednoj vrsti burze. Dok na robnim burzama ljudi kupuju i prodaju robu da bi dosli do novaca, ovi su lukaviji i kazu: „Nas interesira novac, koga briga za robu i materijalne stvari“. I tako oni trguju novcem, zaobilazeci mrske surogate i posrednike. Kupis novac, prodas novac i ako si imao malo srece stvori se odredjena razlika novaca koja zavrsi u tvom dzepu. Ako nisi sretne ruke, kazu strucnjaci da sreca tu nema veze, nego vrijedi samo dobar mozak, i u tom slucaju se stvara razlika, ali ovaj puta ide iz tvog djepa. Pravilo je vrlo jednostavno i vrijedi vec tisucama godina: jeftino kupi i skupo prodaj. Lako je reci, ali treba pogoditi da li ce britanska funta porasti ili pasti.

U stvari ovdje skoro pa grijesim, jer u zadnja vremena funta ima samo jedan smjer: nizbrdo (za ime bozje, nemam nista protiv Engleza, osim kada nas pobjede u nogometu). Sve u svemu slici na neku vrstu kockanja online, gdje, hajde da priznam, ne bas sve ovisi o sreci, ali sam tvrdoglav pa zelim potcrtati da sreca ima puno udjela. Da se vratim na pocetak (kada nesto hocu reci izmedju zagrada, to mi se bas dobro produzi): preko gore spomenutog site-a sam se malo upoznao sa tematikom i izabrao jednu od Forex platformi koje isti site reklamira (eto nacina kako zaraditi lovu bez rizika, reklamiraju Forex i vjerovatno dobivaju jedan postotak od zarade brokera – problem je samo sto treba biti pravi webmajstor za tako nesto). Otvorio sam demo racun (svi ga nude u svi preporucuju da se prvo izvjezba na taj nacin, bez da se riskiraju pravi novci) i probao, to jeste vec par mjeseci trgujem sa stranom valutom i svima mogu reci: „Ja sam trader“, na hrvatski „Ja sam trgovac“. Morate priznati da puno bolje zvuci na engleskom.

Dali su mi dvije tisuce virtualnih dolara i ja sam trenutno na preko 6000 dolara, nakon 3-4 mjeseca trgovanja i jedno pedesetak operacija. Cini se maciji kasalj. Svi preporucuju da se prate vijesti iz svijeta, koliko je porastao proizvod u zadnja 3 mjesec, kolike su kamate u pojedinim zemljama... Ljudi, imam ja i drugih obaveza u zivotu, a ne samo citati novine i gledati televiziju (uz to ni ne vjerujem puno u ono sto kazu). Tako je moj pristup Forexu vrlo jednostavan: gledam grafikone i ako je neki valutni par otisao previse gore ili dole, zakljucim da mora otici i na drugu stranu (prije parsto godina i Njegos je dosao do istog zakljucka: sto bi gore, sad je dole...), pa kupim ili prodam i sto je najvaznije od svega, zabavljam se. Bolje dobra kupoprodaja valute, cak i kad je virtualna, nego los film na televiziji. Sve u svemu, neka vrsta igre online.

Jedan dan u Beogradu

Poslovni put me je odveo na jedan dan u Beograd. Zadnji i jedini put kada sam posjetio ovaj grad je bilo u dalekoj 1976-oj, prije punih 33 godine (zabranjeno je postavljati pitanja o mojoj dobi – ako se prepolovi, jos bih mogao proci kao mladic). Krenuo sam avionom iz Rima u 14:40 sa talijanskom aviokompanijom Alitalia i stigao na beogradski aerodrom Nikola Tesla (ako se ne varam nekada se zvao Surcin, po mjestu u kojem se nalazi) oko 16:10. Carinske formalnosti su obavljne brzo i bez ikakvih problema. Uzeo sam taxi i otisao do ureda koji se nalazi izmedju Kalemegdana i Knez Mihajlove ulice. U uredu su mi objasnili da sam platio taxi otprilike dvostruke vise nego sto je sluzbena tarifa. Na zalost ovakva praksa sa turistima je jako rasirena gotovo u svim zemljama svijeta.

Nakon obavljenog posla u uredu, nesto prije zalaska sunca, mogao sam konacno da si priustim da prosetam po obliznjim ulicama. Na zalost, buduci nisam imao dovoljno vremena na raspolaganju, odmah sam odbacio pomisao da prosetam Kalemegdanom koji je, koliko se sjecam od prethodne posjete, jedan od najljepsih dijelova grada. Ono sto se uocava da je cijeli svijet postao veliko selo. Trgovine koji se mogu vidjeti po Milano, Parizu i Londonu prisutne su i ovdje, a i proizvodi u izlozima su isti. Imao sam ideju da je Beograd malo ortodoksniji od onoga sto sam vidio: puno natpisa je na latinici, u suprotnosti od nacionalistickog trenda od prije desetak godina kada se gotovo iskljucivo koristila cirilica.

Ono sto se prvo uoci je ljepota zenskog stanovnistva (ma kako sam se samo lijepo izrazio). Poznato je da sto se vise ide prema istoku, zene postaju sve ljepse, a muskarci sve odaniji alkoholu. Mogu reci da se i ova druga stvar moze vidjeti na ulicima Beograda; puno ljudi koji se setaju sa pivskom bocom u ruci, poneki pijanac gotovo ispruzen po plocniku, nesto sto je gotovo nezamislivo vidjeti u Italiji.

Moram priznati da mi je dio grada koji sam vidio ustavio ugodan dojam: lijepe zgrade, relativno dobro odrzavane (iako ima dosta iznimaka), ziva i vesela atmosfera. Na jednom kutu su svirali na frulicama 4 covjeka u narodnim nosnjama. Po izlozima se vidi jako puno kljiga o Titu, ocito je opet u modi. Zabavno mi je bilo vidjeti Titovu kuharicu: na naslovnoj stranici on i Jovanka, nostalgija nikada ne umire.

Za veceru sam izabrao jedan bistro preko puta ureda: Gaston. Vrlo francuski, pocevsi od imena, uredjenja i jelovnika, ali imaju i pokoji srpski specijalitet van glavnog menua. Izbor je pao na janjetinu pod pekom i nisam se pokajao, bila je odlicna. Nakon vecere taxi do hotela koji se nalzio blizu beogradskog nogometnog stadiona Marakane (ova puta cijena je bila u redu). Ne previse rano ujutro, oko 10 sati, sam otisao na zeljeznicku stranicu i uzeo vlak za Zagreb. Manje od 24 sata u Beogradu, ali ugodno provedena.